Otok Korčula

Osnovne informacije

Korčula je grad i luka na sjeveroistočnoj obali istoimenog otoka, na poluotočiću koji je uskom prevlakom spojen s otokom; 3232 stan. Okolno obalno područje je pod borovom šumom. Istočno od luke je mala skupina otočića. Klima je blaga; srednja temperatura zraka u siječnju je 9,8 °C, u srpnju 26,9 °C; otok je poznat po velikoj insolaciji.

Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo u okolici grada, ribarstvo, brodogradnja, obrada kamena, turizam i nautički turizam. Regionalnom prometnicom povezana sa svim naseljima na otoku. Luka se sastoji od zapadnoga i istočnoga lučkog dijela. Marina Korčula nalazi se u uvali na istočnoj strani grada. Trajektom je povezana s kopnom (Korčula-Orebić).

Od pristana uz otvorenu ložu iz 1584. vodi neobarokno stubište (1907.) u stari dio grada. Usred trga je katedrala sv. Marka (od prvotne katedrale iz XIV. st. sačuvane su samo apside triju brodova). Gotička građevina završena je potkraj XV. st. u prijelaznom stilu iz gotike u renesansu. Među prvim graditeljima je Bonino iz Milana (glavni portal 1412.); pri gradnji su sudjelovali Hranić Dragošević, Ratko Ivančić, a potkraj stoljeća Marko Andrijić (lanterna zvonika).

God. 1525. dograđuje Marko Milić Pavlović uz sjeverni brod veliku zavjetnu kapelu sv. Roka. Oltarna slika Sv. Trojstvo u južnoj apsidi djelo je Leandra Bassana. U svetištu su korska sjedala (Vicko Tironi, 1795.-96.), ciborij nad glavnim oltarom s figurama Navještenja (klesao 1486.-90. Marko Andrijić), oltarna slika Sv. Marko sa sv. Bartolomejem i Jerolimom (mladenačko djelo Jacopa Tintoretta iz 1550.), reljef s prikazom jaganjca iz XIII. st. kao i slika Navještenje (s obilježjima Tintorettova načina).

U kapeli sv. Roka, na baroknom oltaru Gospe od Karmela, sve su tri slike rad Carla Ridolfija (1642.); autor rezbarenih svetačkih likova na baroknu mramornom oltaru sv. Roka je Franjo Čiočić-Čučić (oko 1576.). U prizemlju zvonika (adaptacija 1967.-69.) uređena je krstionica; u njoj plastike: Uskrsli Krist (Frano Kršinić, 1968.), Pietŕ (Ivan Meštrović, 1915.) i Majka Božja (Ivo Kerdić, 1926.). U južnom je brodu crkve, kraj topovskih kugala i helebarda iz vremena ratovanja protiv Osmanlija 1571., ikona iz XIV. st., Vela Gospa iz samostana s Badije.

Nasuprot katedrali je napuštena palača Arneri, građena u stilu kićene gotike, s lijepim renesansnim dvorištem. Do nje je renesansna palača Gabrielis (XVI. st.) u kojoj je 1957. otvoren Gradski muzej s eksponatima vezanim uz korčulansku brodogradnju, brodarstvo i kameno klesarstvo s galerijom korčulanskih umjetnika. Uz katedralu bivša je biskupska palača (Korčula je sjedište biskupije 1300.-1828.), građena u prijelaznom stilu iz renesanse u barok (XVII. st.), s bogatom Opatskom riznicom, osnovanom 1954., liturgijsko posuđe i ruho (poliptih Blaža Jurjeva Trogiranina iz 1431.).

Na malom trgu stoji gradska vijećnica (prizemlje s arkadama iz 1525., kat dograđen 1866.), na koju se naslanja kapela Gospe od Ploča, podignuta 1531. na spomen bitke Aragonaca i Venecijanaca pred Korčulom 1483. U njoj su slika Majke Božje sa zlatnim pokrovom iz 1722. i dva venecijanska topa. Kula Mali revelin dobila je svoj sadašnji oblik 1499. Pred vijećnicom je stup, postavljen 1569., a nasuprot njoj crkva sv. Mihovila (spomen od 1408.; obnova 1615.) s renesansnom propovjedaonicom; slika na baroknu mramornom oltaru djelo je Domenica Maggiota.

Iz starog dijela grada Korčule vode Kopnena vrata (1650.) kroz Revelin, monumentalnu kulu pravokutna tlocrta (1493.-96.) do mosta. Odavde počinje put po nekadašnjem gradskom zidu. Idući tim putem dolazi se do crkve Svih svetih (s početka XV. st., obnovljena) koja ima kasetirani strop (oslikao oko 1713. Tripo Kokolja), poliptih Marije Suotkupiteljice Blaža Jurjeva Trogiranina (1438.-39.) i ciborij (XV. st.) ispod kojeg je rezbarena barokna Pietŕ Raphaela Donnera. Crkva je povezana dvoranom u kojoj je Galerija ikona, slika domaće škole renesanse i procesijski križ Ivana Progonovića (XV. st.). Na sjevernom je kraju poluotoka polukružna kula Tiepolo, na zapadnoj obali, uz rub pristana, kula Barbarigo.

Zapadni obalni put uz dražicu vodi do dominikanskoga samostana s dvobrodnom crkvom sv. Nikole; stariji brod, završen oko 1505. a dograđeni 1665. U desnom je brodu oltarna pala Mučenje sv. Petra mučenika (stara kopija Tizianove slike), a u novom brodu barokni oltar sv. Nikole (1629.). Samostan posjeduje zbirku umjetnina. U blizini, na rtu Sveti Nikola, smješten je 1968. u malenu ljetnikovcu Memorijalni muzej Maksimilijana Vanke (1889.-1963.) s umjetnikovim slikama, crtežima, terakotama i dokumentima. Iz predgrađa ispred Kopnenih vrata vodi put u park Hober do tvrđave sv. Vlaha, koju su 1813. podignuli Englezi (Fort Wellington), na brežuljku koji dominira pod gradom. U predgrađu Biline je klasicistička osmerostrana crkva sv. Justina.

Grad Korčula

Korčula, povijesno središte otoka, ističe se izuzetno lijepim položajem u Pelješkom kanalu, bogatstvom spomenične baštine i kulturnog naslijeđa te tradicijom pomorstva, brodogradnje, kamenoklesarstva. Rodno mjesto čuvenoga moreplovca Marka Pola. Korčula je danas snažno turističko središte. Turizam na otoku ima dugu tradiciju. Davne 1912. otvoren je prvi moderni hotel Korčula, u zgradi podignutoj 1871. Već desetljećima gosti tog hotela uživaju u promatranju zalaza sunca s hotelske terase, što je poseban doživljaj u rano ljeto. više: Grad Korčula

Blato

Blato je svojom skladnom urbanističkom cjelinom zadivilo mnoge putopisce još u XVIII. st. Središtem mjesta proteže se prekrasan drvored lipa, dug više od 1 km, pa je poseban doživljaj proći njime u lipnju, kada lipe cvatu. Najljepši se pogled na mjesto i okolicu pruža s ceste koja iz mjesta vodi na južnu obalu, do mora, gdje se može naći udoban smještaj. Tu su slikovite uvale Grščica i Prižba, te Karbuni i Potirna. Ispred njih nalazi se skupina otoka s lijepim plažama. Na sjevernoj obali nalazi se uvala Prigradica s dobrom lukom. Blaćani su oduvijek držali do svoje tradicije i kulture, o čemu svjedoči 15 društava i udruga koje danas njeguju kulturu i običaje mjesta. Među njima je i Viteško udruženje »Kumpanija«, utemeljeno 1927. više: Blato

Lumbarda

Slikovito naselje na najistočnijem dijelu otoka Korčule s karakterističnim obiteljskim kućama (kašteli), lijepim pješčanim plažama i brojnim otočićima i uvalama pogodnim za »robinzonsko« kupanje ima zavidnu turističku tradiciju. Uz kvalitetan smještaj i sportsko-rekreacijsku ponudu, specifično obilježje turizmu u Lumbardi daje prirodni okoliš. Od središta Lumbarde uzbrdo, kroz drvored duda (murvi), put vodi do prekrasnih vinograda na finom crvenkastom pijesku. Taj je pijesak idealna podloga za uzgoj vinove loze. Tu je kolijevka grka, vinske sorte koji dio stručnjaka drži autohtonom dalmatinskom, dok drugi, zbog njezina imena, zaključuju da je u antičkim vremenima stigla iz Grčke. Gastronomskoj ponudi (pršut, svježa i slana riba) treba dodati voće i povrće iz tamošnjih vrtova. više: Lumbarda