Otok Korčula

je otok sa 20 000 godina povijesti, od špiljskog čovjeka do modernog doba Korčula nudi po nešto za svakoga tko je želi otkriti...

Opće informacije

Korčula je otok u srednje dalmatinskom arhipelagu koji se rasprostire na području od 279,03 kvadratnih kilometara površine (46.8 dužine, 5.3-7.8 km širine ), s populacijom od 17038 stanovnika. Obala otoka je razvedena. Najveći vrhovi su Klupca (568 m) i Kom (510 m).

Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo u okolici grada, ribarstvo, brodogradnja, obrada kamena, turizam i nautički turizam.

Uz gastronomsku ponudu ribljih specijaliteta, ponuda prvorazrednih domaćih vina (pošip, rukatac, grk, plavac) čini Korčulu otokom vina. Korčulanska je kuhinja poznata i po tradicionalnim kolačima, cukarinima, kroštulama, priklama.

Klima

Klima je blaga; srednja temperatura zraka u siječnju je 9,8 °C, u srpnju 26,9 °C; otok je poznat po velikoj insolaciji.

Povezivost

Regionalna cesta povezuje sva veća mjesta na otoku. Otok Korčula je povezan sa ostatkom Hrvatske sa trajektnim linijama između Vele Luke i Splita i između Korčule i Orebića

Povijest

Prvi tragovi naseljavanja otoka su još iz doba neolitika (Vela špilja blizu Vela Luke i Jakasova špilja poviše zaljeva Rasohatica, Žrnovo) i brončanog doba. Između 5 i 6 stoljeća pr. kr. tu je postojala i grčka kolonija naziva Korkyra Melaina (vidljiva po ostacima grčkih naselja u Lumbardi, u blizini Blata i u Potirni). Od 35 pr. kr. otok je bio dio rimskog carstva; tragovi rimskih naselja su nađeni u blizini Lumbarde i Vele Luke, Blagu i Pelegrinu. Nakon raspada zapadnog rimskog carstva otok je postao dio ostrogotske države (493 godine), a zatim je pala pod bizantsku vladavinu (555 godina). U 9 stoljeću zauzeli su je Nerentani, a u 1000 godini Venecija. 1180 otok je pripao Ugarsko-hrvatskom kralju (u 1214 donešeni su statuti grada i otoka Korčule). Od 1221 tijekom 2 stoljeća otok je imao više vladara - Zahumlje, Veneciju, Kralja Lodovica I (1358), bosanske vladare (1390) i Dubrovačku republiku (1413-1417).

U periodu od 1420 do 1797 otok je bio pod vlašću Venecije, ali je zadržao svoju autonomiju. Zbog čestih napada turske flote i gusarskih brodova (sve do kraja 18 stoljeća) više bitnih točaka na otoku su utvrđene (posebno grad korčula). Nakon pada Venecije postojao je još jedan period raznih vladara (1797-1805 Austria, 1805-1813 Francuska, 1813-1815 Velika Britanija, 1815-1918 Austria). Korčula je bila pod talijanskom okupacijom u periodu od 1918-1921, a nakon toga je pripojena Hrvatskoj.

Centar otoka, grad korčula, sa svojim kulturnim i povijesnim nasljeđem, gradskim zidinama (sličnim onim dubrovačkim) drži za jednu od najdražih turističkih destinacija u južnoj Hrvatskoj.